Četiri knjige koje svaka žena treba da pročita

Knjige čitamo iz različitih razloga. Nekad je to da „ubijemo vreme“, da se zabavimo i pratimo avanture glavnog junaka ili junakinje, da budemo u nekom drugom svetu bar na kratko, da obogatimo svoj vokabular, da pobegnemo od problema…

Ja biram da čitam knjige koje mi pomažu da živim kvalitetniji život. To znači da uglavnom čitam non-fiction, knjige koje su o nauci ili o ličnim iskustvima i istinitim pričama.

Prošle godine pročitala sam nešto više od 30 knjiga (Da, uredno vodim evidenciju u excel tabeli. Da, jeste, devica sam u horoskopu ☺).

Maštam o tome da samo čitam, pišem, putujem i uživam a da me neko za to plaća. Još uvek nisam baš osmislila takav biznis model, ali čekam da me Univerzum iznenadi… Ne moram sve sama da smišljam… Neka bude magično, ne mora da bude logično ☺

No, da se iz maštanja vratim na temu.

Knjige su mi najkorisnije kada me pomere i promene. Kada me nateraju da se zamislim, nešto objasne ili me pokrenu.

Verujem da postoje knjige koje nam promene život. Jer kad jednom nešto naučiš, ne možeš da se više praviš da to ne znaš. Još kada više puta, na različitim mestima nešto pročitaš i polako počneš da sve sklapaš i usvajaš… Menjaš se ti, a samim tim i sve(t) oko tebe.

Ovaj tekst je o takvim knjigama ali sa posebnim osvrtom na žene. Sve knjige pišu žene – za žene.

Ovo su knjige koje ohrabruju, osnažuju, podržavaju žene na putu da budu autentične, svoje i da izađu iz starih okvira i uverenja u koje nas je okruženje, kultura, društvo godinama (decenijama i vekovima) ukalupljavalo.

Untamed (Neukroćena) – Glenon Dojl

Da li umemo da osetimo i prepoznamo kad nešto radimo zato što bi tako trebalo a ne zato što zaista želimo?

Često odluke donosimo na osnovu predefinisanih kriterijuma kojih nismo ni svesni jer su nastala iz učenja iz detinjstva i društveno prihvaćenih pravila.

Ceo život smatramo da je nešto „normalno“ i „tako treba“ zato što smo tako čuli kad smo bili mali. Većina ljudi to radi, pa se podrazumeva da je to ispravno i da mi treba da radimo isto.

Na primer – treba da mnogo i naporno radimo da bismo dobro živeli. Uspešni smo ako imamo dobar posao, dobro zarađujemo i pozvani smo na različite društvene događaje. Svi treba da se udamo (oženimo) i imamo decu jer je to smisao života.

Ne zapitamo se šta je uspeh za mene? Šta je meni smisao života? Da li zaista želim decu ili sam naučen(a) da treba da ih želim?

Onda dolazimo do još važnijeg pitanja: Da li znamo šta tačno želimo? Da li smo sebi dali dozvolu da tražimo to što želimo ili se, iz različitih naučenih, nesvesnih uverenja, samocenzurišemo?

Glenon Dojl kroz svoju životnu priču objašnjava kako je shvatila da ne živi život koji želi i da nije srećna. Kroz upoznavanje sebe i sklanjanje starih uverenja polako je omogućila sebi slobodu da živi po svojim merilima.

Za to je bila potrebna velika hrabrost jer često se naše nove odluke ne svide drugima. Možda ćemo neke ljude šokirati ili povrediti, ali je jedino ispravno da smo prvo verni i iskreni prema sebi. Jedino tada možemo da živimo istinu i budemo stvarno ispunjeni jer smo svoji.

Ljudi koji nas zaista vole treba da nas u tome podrže, a ne da sebično žele da živimo na način koji oni smatraju ispravnim.

Bilo mi je deset godina kada su mi rekli da sednem, da budem tiha i pokazali mi moj kavez: Ovo su osećanja koja su ti dozvoljena da pokazuješ. Ovako treba da se ponaša žena. Ovakvo telo treba da želiš da imaš. Ovo je ono u šta treba da veruješ. Ovo su ljudi koje treba da voliš. Ovo su ljudi kojih treba da se plašiš. Ovo je primer života kakav bi trebalo da želiš.„

Neukroćena, Glen Dojl

Konzumeristička kultura nam obećava da možemo da kupimo način da se sklonimo od boli – da razlozi zašto smo tužni i ljuti nisu to što biti ljudsko biće ponekad boli, već zato što nemamo tu jaknu, njene noge, te farmerke. Ovo je mudar način da se vodi ekonomija, ali vrlo loš da se vodi život. Konzumerizam nam okupira pažnju, čini nas zauzetim i tupim. A otupljenost nam ne dozvoljava da postanemo.“

Neukroćena, Glen Dojl

Ali dovoljno dobro je ono što čini da ljudi previše piju, budu sarkastični I postanu ogorčeni i bolesni i žive u tihom očajanju sve do svog poslednjeg dana kada se zapitaju: Kakav život porodicu, vezu svet sam mogala da stvorim da sam bila hrabrija?”

„Prestajem da verujem u ideju da je uspešan brak onaj koji traje do kraja života, čak iako jedan ili oba supružnika umiru iznutra. Odlučila sam da pre nego što se zavetujem drugoj osobi, prvo ću se zavetovati sebi: Neću napustiti sebe. Nikad više. Ja sa sobom: mi smo dok nas smrt ne rastavi.”

Neukroćena, Glen Dojl

“Tvoja anksioznost te kontroliše, što znači da si izgubljena u svojoj glavi. Ne znaš šta želiš. Nisi povezana sa sobom. Moraš da se setiš kako da se vratiš u svoje telo.

Neukroćena, Glen Dojl

Zašto sam napustila svoje telo da živim u ovom svom opasnom umu?”

Neću ostati, nikad više – u sobi ili konverzaciji ili vezi ili instituciji koja od mene očekuje da napustim sebe. Kada mi telo kaže istinu, verovaću mu.”

Neukroćena, Glen Dojl

Patriarchy stress disorder (Patrijarhat i stresni poremećaj) – Valerie Rein

Jako dobra knjiga o razumevanju položaja žena danas i o tome koliko i dalje vučemo ostatke patrijarhata.

Valerija kroz činjenice i istraživanja objašnjava zašto je teško izbrisati godinama građenja uverenja i učenja o ulogama i poželjnom ponašanju muškaraca i žena.

„Posao“ tj obaveza žena je tradicionalno bio da budu lepe, poslušne, da se smeju, ne svađaju, budu prijatne, dobre i da čuvaju kuću i decu. A muškarcu je „posao“ da bude bogat i snažan, da ne pokazuje slabosti i što je bogatiji, to je moćniji i „uspešniji“.

I danas se industrija lepote pretežno finansira od žena. Biznis svet je i dalje pretežno muški svet. Nedavno sam bila na konferenciji o preduzetništvu. Od 600 ljudi u sali oko 80% bili su muškarci (što uopšte nije bilo loše za mene ☺ ali oslikava društvo).

Iako se mnogo toga promenilo oseća se vekovima građen sistem po muškim merilima. Žene u svetu biznisa su kao stranci koji žive u drugoj državi, pa moraju da mnogo više rade i dokazuju se da bi dobili i zadržali posao nego oni koji su u toj zemlji rođeni.

Valerija odlično objašnjava istorijsku, kulturološku, psihološku pozadinu patrijarhata koji je mnogo dugo vladao, a u nekim delovima sveta vlada i dalje. Pomaže nam da bolje razumemo sebe, svoje okruženje i da možemo da svesno menjamo sve što nam ne odgovara. Ne moramo da pristanemo na to kako jeste jer imamo prava da tražimo bolje.

Za žene u patrijarhalnom svetu, uvek je postojala zabrana užitka. Svakog vrsta uživanja: seksualnog, poslovnog, uživanja u svakodnevnom životu. Ženino postojanje je jedino bilo opravdano ako ispunjava bračne obaveze i obaveze majke.„

Patrijarhat i stresni poremećaj, Valerie Rein

Zato što ne govorimo o našim vezama ne shvatamo da većina parova nosi iste tajne. Iza zatvorenih vrata je toliko usamljenosti, boli zbog nepovezanosti, manjka seksualne želje, zadovoljstva i zavisnosti od bilo čega što pomaže ljudima da se nose sa bolom lažnog obećanja “živeli su srećno do kraja života”.”

Patrijarhat i stresni poremećaj, Valerie Rein

Newsweek procenjuje da je 15 do 20 % brakova bez seksa, tačnije ima sex 10 ili manje puta u toku godine.”

Patrijarhat i stresni poremećaj, Valerie Rein

Muškarci se bore sa Madona-kurva kompleksom, gde podsvesno mogu da se povežu sa ženom ili samo kao čistom devicom, ženom i majkom ili kao sa seksualnim bićem kojem mogu da dozvole da ih seksualno privlači. Mnoge žene se takođe bore sa tim da integrišu svoju seksualnost koja je istorijski bila osuđivana kao “grešna” i da uspostave suverenitet nad svojim telom koje milenijumima nije pripadalo njima, i da budu povezane sa svojom seksualnom željom, koja je uvek bila zabranjena.”

Patrijarhat i stresni poremećaj, Valerie Rein

Počinje tako što ćete biti iskreni, otvoreni i ranjivi prema sebi u pogledu sopstvenih osećanja, emocija, potreba i želja. Postoji duga, traumatična istorija u kojoj nas nisu videli i čuli, a naše potrebe nisu bile zadovoljene. Samim tim, opažati, osluškivati i zadovoljiti svoje potrebe – i na taj način biti uzor za svoju decu – je lekovito i revolucionarno.“

Patrijarhat i stresni poremećaj, Valerie Rein

How are you really?(Kako si, zaista?)- Džena Kučer

Drugarica mi je preporučila ovu knjigu jer je na neki način slična pitanju koje postavljam u svom potkastu – Kako si na poslu?

Ovo je priča o tome kako treba da preispitamo zastarela uverenje o tome kako treba da živimo i šta je „normalno i poželjno“.

Džena priča svoju ličnu životnu priču. Shvatila da mora da postoji nešto više i drugačije od standardnog posla od 9 do 5 (ili od 9 do beskonačno) i od svog hobija napravila je posao. A onda se tu nije zaustavila već ga je dalje modifikovala tako da omogući sebi još više slobode. Sve vreme ima podršku svog muža koji uživa u čuvanju njihove dece.

Ja je pratim i na mrežama – vrlo je otvorena, deli svoje nesigurnosti i proces razvoja. Što je jako lepo i inspirišuće jer kad vidimo da mogu drugi, možemo i mi. Potrebno je da verujemo i da se izvučemo iz kruga u kojem se vrtimo. Postavimo granice. Naučimo da komuniciramo.

Mogu li istovremeno biti zahvalna, a da ipak želim više? Da li mogu da se suprotstavim onome što mi je rečeno da želim i umesto toga idem za onim što zaista želim? Mogu li priznati da je nešto bilo dobro, ali ne i dovoljno dobro?“

Kako si, zaista? Džena Kučer

Zlatne lisice. To nije samo fenomen u karijeri, već u svemu. Vezujemo se za “dobro na papiru”. Kao tridesetogodišnjaci ili osamdesetogodišnjaci, kao ljudi ohrabreni da vole druge, kao žene koje istražuju veru i seks i ljubav i život, nikada ne stanemo da pomislimo: Šta želimo da ostavimo iza sebe? Šta je ono što nam nikada nije imalo smisla, ali smo ipak uradili? Šta je ono što nam je delovalo pogrešno, ali smo nastavili da radimo?

Kako si, zaista? Džena Kučer

Od ranih dana osnovne škole, uslovljeni smo da sedimo mirno, da se stišamo i da retko, ako ikada, dovodimo u pitanje autoritet. Rečeno nam je da verujemo stručnjacima jer oni znaju „najbolje.“ Naučeni smo da poštujemo pravila i hodamo u jednoj koloni, ne daj Bože da imamo sopstvene ideje o tome kuda se krećemo.“

Kako si, zaista? Džena Kučer

Prihvatamo sve savete koje nam neko ponudi kao da je to apsolutna istina: Ustanite ranije ako želite da budete uspešni! Ostanite budni do kasno ako želite da završite stvari! Pijte još kafe ako ste previše umorni da nastavite!
Moramo se zapitati kako se pristigle informacije slažu sa našom intuicijom. Moramo se zapitati: Da li mi se ovo čini istinitim? Da li je ovaj metod ili put u skladu sa mojim ciljevima? Kako moj instinkt reaguje na ove informacije? Kako sam, zaista?“

Kako si, zaista? Džena Kučer

How to do the work (Kako da radite na sebi) – Nicole LePera

Ovaj „work“ tj posao o kojem Nicole priča je zapravo rad na sebi. Ova knjiga je o tome kako da radimo na sebi (za sebe).

Jako lepo objašnjava zašto je psihoterapija korisna iako nemamo nekih funkcionalnih problema i zašto je korisno da učimo o sebi kroz različite metode koje postoje.

U tome je lepota isprobavanja i testiranja različitih načina pomoći i različitih alata – neki će raditi, neki neće. A kada jednom krenete na taj put upoznavanja sebe, shvatićete da mnoge različite metode zapravo pričaju iste stvari samo malo drugačijom terminologijom.

Svi su saglasni oko nekoliko stvari:

Što bolje poznajemo sebe, možemo da živimo ispunjeniji život jer znamo da prepoznamo šta je zaista naše a šta je tuđe uverenje, implicitna instrukcija, nesvesno učenje iz prošlosti.

Naše psihičko stanje utiče na naše fizičko stanjebolesti se stvaraju zbog psihičkog disbalansa, zbog predugog „boravka“ u stresu, zbog ćutanja kada je trebalo da pričamo, zbog potiskivanja i neznanja kako da ispoljimo određene emocije i stanja…

Vi ćete, takođe, skrenuti sa puta. Biće nedelja kada ćete biti previše umorni da biste bilo šta uradili. Biće trenutaka kada ćete biti testirani i reagovati na način koji će vas osramotiti. Kad god novi stres uđe u vaš život u bilo kom obliku – imate posla sa bolesnim rođakom, upravo ste stigli kući sa novom bebom ili prolazite kroz raskid – vaši alati možda izlete pravo kroz prozor. Svi imamo svoje trenutke emocionalne nezrelosti. To je ljudski. Naš pristup emocionalnoj zrelosti se menja sa nama, reagujući u različitim trenucima na naše okruženje, na naše hormonsko stanje, bilo da smo gladni ili umorni. Cilj je da se osnažite sposobnošću da donesete najbolju odluku za svoje emocionalno stanje dok se svet pomera i menja oko vas.“

Kako da radite na sebi, Nicole LePera

Ukoliko ste u dodiru sa svojim željama i potrebama, kako možete izabrati da provedete svoj život sa nekim ko vam se u stvari ne sviđa? Mnogi naši odnosi, čak oni najbliži, ne služe našem autentičnom Ja jer nismo povezani sa svojom intuicijom.“

Tek kada budem jedinstvena celina, moći ću da se autentično povežem sa drugima na načine koji služe i našim duhovnim, emocionalnim i fizičkim potrebama.“

Kako da radite na sebi, Nicole LePera

Ovo je ono čime se ovaj rad bavi: osnaživanje mogućnosti izbora. Možemo da biramo kako se odnosimo prema svom telu, kakvi smo u odnosima, kako kreiramo našu stvarnost i zamišljamo svoju budućnost.“

Kako da radite na sebi, Nicole LePera

Ako želiš da dva puta mesečno putem mejla dobijaš i čitaš Analogične priče – moje zanimljive i korisne lekcije iz života, knjiga, razgovora, sa putovanja, kao i preporuke šta je korisno gledati, čitati, slušati, obići, prijavi se na moju mejling listu na ovom linku.

Tamo te čeka zajednica od preko 1000 ljudi, a povremeno delim i mogućnosti za praksu, zaposlenja, prisustvo događajima.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Analogične priče

Moj newsletter iznenađenja. Ne znaš kad će tačno da ti stigne u inbox, ali obećavam ti da će priča biti vredna tvog vremena.

Unesite ključne reči za pretragu: