Kuća velikog Oskara

and so can you…
Učenje po 12 sati dnevno, bez socijalnog života, skoro i života uopšte, sa knjigama kao jedinim prijateljima… zvuči tako poznato… Jer i dalje slušam o tome gde god se okrenem. Samo sada nisam ja ta koja priča tu priču, već samo sluša. Sreća! Ono što sam ja izvukla iz tog perioda (osim vremena za uživanje sada) je da ako zaista misliš da nešto možeš, i ako želiš, ne postoji apsolutno ništa što će te sprečiti da uspeš. Sve uvek prvo kreće u glavi, kada se tu odluči i kada se ponaša shodno tome, željeni rezultat mora da sledi 🙂 Ova sličica desno mi je stajala na svim mogućim wallpaper-ima. To je duh pozitivnog razmišljanja! 🙂
Mnogo kafa, koktela, izlazaka, (neprospavanih) noći, dana na suncu, moru, bazenu, kao i mesec dana kasnije… sve izgleda drugačije 🙂
Koeljo kaže da ne postoji zamena za iskustvo. Mogla sam i sama da se uverim u to. Neke stvari moraš da doživiš da bi razumeo. Ne neke… Većinu zapravo.
Shvatila sam da kada izgleda da neko lupanjem ujutru hoće da razvali vrata, to je možda samo zato što želi da promeni posteljinu u apartmanu, ne nužno i da vas izbaci iz Kuće velikog Oskara (ili kako god se zvao apartman u kome ste). Osim toga, u kući velikog Oskara su se dešavale jako zanimljive stvari i situacije… ali je dogovor ostao da šta se desi tamo, ostaje tamo, a kakva bih ja osoba bila ako bih kršila dogovore 😉
Zatim, naučila sam da ma koliko radila sa ljudima, znala i upoznavala ih, prag tolerancije može uvek da bude na višem nivou (i digla sam ga! – svoj prag tolerancije mislim). Nekad prva procena može da bude pogrešna, zato nije loše uložiti malo u svoje strpljenje i toleranciju. S druge strane, naučila sam i da se ljudi jaaaaako teško menjaju… i jedan jako dobar citat koji ide uz to – „Iskrenost je veoma skup poklon. Zato ga nemojte očekivati od jeftinih ljudi.“
Ono što sam još shvatila je da ponekad treba da idem sa uputstvom za upotrebu (samo što ga nemam napismeno, ali u određenim situacijama ga imam usmeno), vikanje „danas ne primamo!“ svaki put kad neko pokuca na vrata može uvek da bude smešno! Moguće je tuširati se 45 minuta! (stvarno sam verovala da nije… i da bi dosada ubila ko god bi to pokušao). Ponekad i jako pametni ljudi mogu da ispadnu potpuno glupi. I to nije nikakav zločin, dešava se 🙂
Jedan letnji citat – „Radi šta god želiš. Ako je to nešto zbog čega ćeš ujutru zažaliti, spavaj do kasno!“ 🙂 Nije baš da je to rešenje problema, ali bar sam pokušala 🙂 Još jedan koji je za sva godišnja doba i za sve životne situacije – „Ako ne želiš da bilo ko sazna, nemoj da uradiš!“. I još da nije Selimovića koji ispravno primećuje da „Znati šta je ispravno i uraditi ono što je ispravno su dve totalno različite stvari.“, sve bi bilo mnogo lakše. Ali šta je zanimljivo u tome kada je lakše? 😉
Totalno konfuzni post, znam…. posle ovog još uvek ne mogu da baš potpuno saberem misli. Suvišno je pisati da mi se nije vraćalo nazad i da se unapred radujem mojim budućim posetama Grčkoj 🙂
Pesma koja mi sigurno neće dosaditi (bar ne ovog leta):
Do sledećeg pisanja, uživajte u letu… i ne čitajte previše knjiga… i ne gledajte previše serija…. živite ih… hoću reći budite glavni glumac sopstene serije i junak-inja knjige koju pišete… sigurna sam da mogu da budu mnogo interesantnije od fikcije 😉
Ana B.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Analogične priče

Moj newsletter iznenađenja. Ne znaš kad će tačno da ti stigne u inbox, ali obećavam ti da će priča biti vredna tvog vremena.

Unesite ključne reči za pretragu: