Dok sam radila u korporaciji, nisam čula da se neko požalio da je umoran, da mu je previše, da ne stiže ili da je pod stresom. Prekovremeni rad se podrazumevao, a umor je bio kao orden. Ako si umorna, znači da mnogo radiš. Ako mnogo radiš, znači da si dobar, požrtvovani radnik.
Narativ je bio jasan: moramo da budemo najbolji, a ako nismo najbolji, nema smisla ni da postojimo. Jedna od vrednosti kompanije bila je težnja ka izvrsnosti u svemu što radimo.
U teoriji, iz grešaka se uči, u praksi ako grešiš, nisi dovoljno dobar.
Pitala sam se da li sam ja jedina koja primećuje razliku između narativa i realnosti.
O tome kako se osećamo nije se pričalo. A kada bi se i pričalo, razgovor bi brzo skrenuo na motivaciju. Sve je super, idemo dalje, jaki smo, samo guraj.
Dugo sam mislila da je problem u meni.
Svi oko mene su delovali tako motivisano, puni energije i motivacije. Ili su se bar tako predstavljali. A ja nisam bila dobro. Stalno sam premotavala stvari u glavi. Preispitivala sam se, proveravala, razmatrala šta će ko reći, tražiti, išla dva koraka napred pa nazad. Nisam umela da postavim granice, da se zauzmem za sebe, da kažem dosta ili može, ali kasnije ili nije moj deo posla. To nije lepo da kažeš.
Prvi put da me je neko čuo
Kada sam otišla iz korporacije, započela sam psihoterapiju. Tada sam prvi put mogla da pričam o tome kako se osećam, a da ne mislim da nešto nije u redu sa mnom.
Prvi put sam imala osećaj da me neko zaista sluša i čuje. I prvi put sam čula da je ono što mi se dešava, s obzirom na to kako sam živela poslednje tri godine, sasvim uobičajeno. Da se to dešava i drugim ljudima.
Do tada sam bila uverena da sam neka slaba, zbunjena, nesposobna osoba koja ne ume da se snađe u stvarnom svetu i jednostavno nije stvorena za ovo.
Kako je nastao BizBalans
Posle terapije, počela sam i rad sa koučem, razne edukacije i mnogo, mnogo knjiga na ove teme. Baš zato što sam znala koliko je mene nepristupačnost ovim temama izolovalo i uverilo da nešto nije u redu sa mnom, poželela sam da se o prevenciji sagorevanja i zdravom životu i radu priča više i glasnije.
Želela sam da dođem do ljudi koji se osećaju onako kako sam se ja osećala i da im kažem: nisi sam/a. Nisi lud/a. Nije stvar u tome što nisi dovoljno uspešan/na, pametan/na, talentovan/a ili organizovan/a. Verovatno način na koji razmišljaš i radiš, a možda i trenutno okruženje jednostavno nisu zdravi za tebe.
Tako je nastala ideja za podkast. Da razgovaram sa ljudima koji su prošli kroz sagorevanje, sa onima koji su uspeli da žive tako da do njega ne dođu i sa stručnjacima koji pomažu u različitim fazama oporavka i brige za naše mentalno blagostanje.
Da ne kažemo samo „ovo je normalno", nego da pričamo i o tome šta možemo da uradimo. Da damo ljudima alate da se lakše nose sa stresom. Jer stres je neizbežan, ali mnogo toga zavisi od toga kako doživljavamo situaciju.
Rešenje je u velikoj meri kod nas.
A možda usput i da podstaknemo kompanije i lidere da počnu drugačije da govore i da postave pravila i vrednosti zbog kojih će se ljudi osećati dobro na poslu.

Šta se dešava iza kamere
Ovo je treća sezona BizBalansa. I mogu da kažem da je to jedan od najtežih i najlepših projekata koje sam ikada radila.
Najlepši, jer imam ogromnu ličnu motivaciju i misiju. Najteži, jer…
Danas svako može lako da započne podcast, ali održati ga nije lako.
Bez sponzora nema snimanja. Da bismo privukli sponzore, potrebni ste nam vi - naša publika, odnosno pregledi, deljenja i komentari. Da bismo imali preglede, epizode moraju da budu kvalitetne, zanimljive i korisne a i da odgovaraju algoritmima svih društvenih mreža. I tako u krug.
Snimiti epizodu je samo početak. Pre snimanja treba pronaći gosta, rezervisati studio i uskladiti termine svih koji u snimanju učestvuju. Onda istražujem gosta: gledam emisije u kojima je gostovao/la, čitam intervjue i tražim ugao iz kog naš razgovor može da bude drugačiji i da pruži dodatnu vrednost. Pre samog snimanja valja se pobrinuti za frizuru, šminku, garderobu (sada je taj deo lakši zbog našeg trenutnog sponzora AMC Afrodite Mode Collection).
A kada se snimanje završi, tek tada počinje ogroman posao. Tim ljudi provodi sate i sate na pripremi i kreiranju sadržaja za samo jednu epizodu. Biramo delove za kratke isečke, montiramo ih, pravimo verzije naslovne slike za YouTube, biramo moguće naslove epizode, pišemo tekstualne najave, pravimo cover slike za isečke itd.
Spolja to izgleda jednostavno: svakog drugog četvrtka izlazi nova epizoda. A ispod toga je cela mala produkcijska mašinerija i mnogo sati rada.

Ono zbog čega se isplati
Ne isplati se zbog novca. Da bih zarađivala od podcasta trebalo bi da imam bar dva sponzora. Sa jednim se održavamo. Volela bih da u jednom trenutku BizBalans preraste u izvor prihoda ali trenutno ga posmatram kao svoj društveno odgovorni projekat.
Ono zbog čega se sve ovo isplati je kad čujem koliko su epizode nekome značile i uticale na nečiji život. Jedna čitateljka mi je napisala:
„Na početku godine sam bila u nekoj poludepresivnoj fazi, a onda sam nekako na YouTube-u naletela na tvoj podkast i u cugu slušala sve epizode od početka. Mnogo su mi pomogli i značili mi. Hvala ti za sve što radiš."
Nedavno mi je stigla ova poruka:

Zbog ovakvih poruka sve ono iza kamere ima smisla.
Treća sezona je počela
Prva epizoda nove sezone je objavljena 1.10. Sa Teodorom Delić sam razgovarala o poremećaju ishrane i kako stres utiče na našu disciplinu i zdrave navike kada je ishrana u pitanju. Pogledaj epizodu na ovom linku.
Imam jednu molbu
Sve BizBalans epizode jesu i uvek će biti besplatne. Možeš da ih deliš, gledaš kad god želiš i da im se vraćaš koliko god puta ti treba.
Ako ti BizBalans znači, ako ti je neka epizoda pomogla ili te navela da se zamisliš, podeli svoje utiske.
Podrži nas tako što ćeš da reaguješ kada vidiš naš post na Instagramu lajkuj ga - ostavi komentar, podeli ga. A ako naletiš na epizodu za koju misliš da bi nekome bila korisna, pošalji mu/joj je.
To znači nama, znači algoritmu i pomaže nam da dođemo do više ljudi kojima je ovo možda baš sada potrebno. U ovaj projekat ulažemo mnogo rada i srca, ali bez tebe i svih koji nas gledaju, nema smisla.
Hvala ti na podršci do sada. 🩷




